Budimpešta, 18. rujna 2016.

Opera „Nikola Šubić Zrinski“ HNK iz Osijeka izvedena u Budimpešti

Opera Ivana pl. Zajca „Nikola Šubić Zrinjski“ u interpretaciji HNK iz Osijeka izvedena je 18.rujna 2016.g. u prestižnoj Mađarskoj državnoj operi i predstavlja svojevrsnu krunu niza kulturnih događanja kojima se obilježava 450 godišnjica bitke kod Sigeta. Opera je izvedena pod visokim pokroviteljstvom mađarskog predsjednika Jánosa Áadera i hrvatske predsjednice Kolinde Grabar Kitarović. Među najvišim mađarskim i hrvatskim uzvanicima bili su zamjenik mađarskog premijera Zsolt Semjén, bivši Predsjednik Mađarske Pál Smidt, ministar kulture RH Zlatko Hasanbegović sa svojim najbližim suradnicama, Anom Lederer i Ivom Hraste-Sočo, vlp. Gordan Grlić Radman te njegov mađarski kolega u RH vlp. J. Magyar,  predsjednik Hrvatske državne samouprave  Ivan Gugan, gk RH u Pečuhu Vesna Haluga, počasni konzul RH u Mađarskoj Mijo Karagić, voditelj HTZ u Mađarskoj Marin Skenderović, potpredsjednici mađarskog Parlamenta, gradonačelnici i dogradonačelnici grada Budimpešte, državni tajnici, brojni veleposlanici – među kojima vlp. Austrije, Argentine, BiH, Belgije, Bjelorusije, Bugarske, Čilea, Ekvadora, Grčke, Litve, Moldove, Mongolije, Portugala, Slovenije, Ukrajine, Švicarske, Maroka te ostali članovi diplomatskog zbora, predstavnici mađarskih kulturnih institucija, brojni Hrvati iz Mađarske kao i Hrvati iz domovine, najvećim dijelom iz Osijeka, na čelu s dožupanom Osječko-baranjske županije Draganom Vulinom i dogradonačelnikom grada Osijeka Vladimirom Hamom kao i predstavnici sisačko-moslavačke županije.

„Obitelj Zrinski nas obvezuje na prisjećanje, a temeljem toga i na suradnju, rekao je zamjenik premijera Zs. Semjen te zamolio da se proširi vijest da Mađari i Hrvati mogu samo zajedno prosperirati. Istaknuo je da je znak dubokog suživota i prijateljstva dvaju naroda i država i činjenica „da su 2016. godinu Vlada Mađarske i Hrvatski sabor proglasili memorijalnom godinom. To pokazuje da donositelji odluka i u Budimpešti i u Zagrebu smatraju kako nam je i u 21. stoljeću potrebna baština Zrinskih koja nas održava. Podsjetio je da su se dva naroda ponovno našla devedesetih godina. József Antall i njegova vlada među prvima su priznali neovisnost Hrvatske, a pružili su značajnu pomoć i u hrvatskoj borbi za samoobranu. U 21. stoljeću je, pak, Orbánova vlada odlučno poduprla pristupanje susjedne nam zemlje Europskoj uniji. “. Ministar kulture Z. Hasanbegović rekao je pak da „N.Š. Zrinjski i danas u vremenu obilježenom bezidejnošću i trgovačkim mentalitetom našem naraštaju hrvatskog i mađarskog naroda šalje poruku junaštva, požrtvovnosti i domoljublja, ali i našem zajedničkom europskom domu koji se treba graditi na idealima slobode i očuvanja kulturne i nacionalne posebnosti svakoga europskog naroda“.

Vlp. Gordan Grlić Radman, kao domaćin ovog impozantnog hrvatskog, ne samo kulturnog već i političkog događaja, u Mađarskoj državnoj Operi koja je bila ispunjena do posljednjeg mjesta (njezin je kapacitet 1300 mjesta), a na čijem se pročelju vila, uz mađarsku i hrvatska zastava, istaknuo je kako „čelnici dviju susjednih i prijateljskih država, Mađarske i Hrvatske, jednako razmišljaju o zajedničkoj herojskoj prošlosti i znaju da poštovanje i njegovanje povijesne i kulturne baštine ima važnu ulogu izgradnje i zajedničke budućnosti u europskoj obitelji“. U svom je obraćanju zahvalio ministrima kulture, gospodinu Zlatku Hasanbegoviću i Zoltanu Baloghu, na sveukupnoj pomoći, kao i HNK-u iz Osijeka, odnosno Državnoj operi iz Budimpešte. Također je zahvalio na pomoći i podršci predstavnicima nacionalnih odbora, gospodinu Jánosu Hóváriju i gospođi Ivi Hraste-Sočo. Naposljetku, zahvalnost na svesrdnoj financijskoj pomoći Zajedničkom tehničkom tajništvu IPA-prekogranična suradnja, Mártonu Szűcsu i Tvrtku Čelanu.

U trosatnoj briljantnoj izvedbi glazbene tragedije u tri čina, i nastupima Dalibora Hanzaleka kao Zrinjskog, Tamare Franetović-Felbinger kao Eve, Valentine Vijačko Kobić kao Jelene, Filipa Severa u ulozi Alapića, Domagoja Dorotića kao Juranića, Berislava Puškarića u ulozi Sulejmana Velikog te pod dirigentskom palicom maestra Mladena Tutavca, za auditorij najimpresivnija bila je završna slika trećeg čina sa svojom apoteozom junaštva i pobjede, najvećom žrtvom. Publika je uz „standing ovation“ nagradila soliste i ansambl koji su, poneseni takvim prijemom nazočnih, izveli još jednom završnu scenu s najpoznatijom arijom po kojoj najviše pamtimo ovo maestralno djelo I. p. Zajca